ISLAMSKA POEZIJA

ZINDAN  ŠIROM DUNJALUKA

O ashabi mog vremena u podrumimam krstaša što truhnete

Na prsima što slavu džihada nosite 

Zlobna ćizma izdajnićka mukla

Osmijeh licemjerni što no vama u saff stajah

O vladaru islamskoga svijeta

Zar u zindan sina ponajboljeg šalješ?

Pokupljeni sa bojišnice uzletjele ptice dina

Dušman vam je krila skino

Po zatvorima nevjernika strašne muke oni siju

Oći naše nikad vidjet neče tu sramotu kuju vama ćine

Okupljeni u gomilu povezima na oćima

Ni broj sada niste u tih zala

Krv je vaša sveta kao i kod šehida

Muka vaša i naša je sramota

Gdje je iman, gdje su vodže muslimana

Šutke prezirati nije sada mudro

Što je njima danas na mukama

To je nama sutra planirano

Oni, ni što za abdest i ćistoču ne znaju

Pa zar oni da mudžahidu čast da otimaju

Svezanog nije teško muka stavit '

Junak bijedni sebe pravdom zove

Kune ti se mummin svaki

Prstom na te uperit će svaki

Teško vama na tom Danu Zadnjem

Tad će istina na glavu da vam stane

O braćo po zatvorima gdje i ne znamo

Šta vam reći kad se sretnemo

Dušman neće iman nikad pravi slomit '

Ojačan je kao lanac što nad kaznom stoji

Oni hoće svjetlo što se islam zove

Tamom kufra da zamijene

Ti si Bože iznad svega

Pomuti im pute

Ne daj zulum da zavlada

Ne daj zalim da prevlada

Osramoti još za ovog svijeta

Ponizi da munafik nastrada

Ućvrsti ove što te iza zida zovu

Olakšaj da okovi mnogo ne bole

Bože Ti što suzu u vijernika dovom čitaš

Bože Ti što mehlem u Kur 'anu spuštaš

Usliši što nejaki su sada

Naspram dušmanina gorda

Što munafik roda izda

Što mummina kjafiru proda

Usliši dove još ummeta malo što te suzom zove

Nepravda je ućinjena srce vjerno dušman sad okiva

Ne polomi duha i imana

Za licem Tvojim još se šehid nada

Poharaše i popališe

Majke sestre naše silovaše

Djecu našu poubijaše

Braću našu u zid pokopaše

Ne jako je oružje što vatrom bljuje

Daj nam našom dovom dušmane da pobije

Strpi te se u sabura jaka vrata

O jetimi islamskoga ummeta

O stranci ovog svijeta

O mazlumi dunjaluka

Osmijeh njihov lažan li je

Ne vole te zbog tvog dinna

Nije bitna ni marama ni brada

Bitno im je što musliman  ti si

Mrze oni i tebe i mene

I ko klanja i ko ime naše ima

U zatvorima braća naša

Stid me što ja pišem sada

Kad budemo tijelo jedno

Naudit nam neće moči

Ne dozvoli da uzalud umire

Onaj što u podrumu vlažnom  šehadet zbori

Posvećeno svoj braći i sestrama koji leže po zatvorima širom svijeta, samo zato što su muslimani

Autor: Bilal Isaković