LJUBAV PREMA PORODICI

Kada govorimo o ljubavi, mi muslimani vijernici, zaista govorimo i mislimo na ljubav prema Allahu swt i prema poslaniku Muhammedu saws, i ta je ljubav neupitna i nema joj zamjene u srcu, niti nase srce moze prihvatiti neku drugu ljubav. Medzutim Allah nas stvara iz ljubavi i stvara nas dabi voljeli i bili voljeni, dakle stvoreni smo da ljubav darujemo, pruzimo a u isto vrijeme svakako ocekujemo, prizeljkujemo i nadamo se da onima kojima pruzimo ljubav da nam je oni i uzvrate, jer u suprotnom nesto fali u tom odnosu. Allah kaze da je srce medzu Njegovim prstima i da ga On okrece kako On zeli i to se odnosi u onom slucaju kada je covjek ozenjen sa vise zena, pa je jednom ljubav ovakva ili onakva prema zeni kako nam je srce okrenuto. Isto je i sa djecom. Djecu volimo, djeca su nam ponekad od dunjaluckih ljubavi na prvom mjestu. Iskreno promatrajuci dolazim do zakljucka da djecu volite s vise zara kad su manja, sto su starija ta je ljubav ono sto bi mi rekli «tu negdje» ali ne i iskljucivo prva i najbitnija. Tako da se covjek sto se vise navikava na osobu sa kojom zivi, otac, majka,suprug, supruga, djeca iz dana u dan ta se ljubav umanjuje ili postaje ona obavezna ljubav koja je tu negdje, i sav svoj zar ljubavi u stvari postavljamo na pravo mjesto . A to mjesto je popunjavanje ljubavi prema Allahu swt i poslaniku.

Ljubav supruznika je ponekad tako jaka, i bilo bi glupo govoriti da je nema i da smo svim bicem okrenuti prema nekim drugim vrijednostima. Ljubav prema Allahu i poslaniku je urezana u nasa srca i mora biti veca od bilo koje ljubavi, ali to neznaci da netrebamo nikoga voljeti! Jedan od mudrih predhodnika je rekao da ni jedan brak ne opstaje na ljubavi, da je tako mnogi bi se brakovi raspali u vrlo kratkom vremenu, ali brak opstaje na drugim vrijednostima, a to je postivanje, razumijevanje i ustupci Allaha radi.

Ljubav prema djeci. Govorili smo da djecu volimo ponekad i vise od svog bracnog druga. U zajednicama gdje se nadze Allahovom voljom vise djece, ta ljubav se uglavnom klasificira po principu svako novo rodzeno dijete stice onu «prvu» ljubav, tj. Volimo manje dijete nekim cudnim ali vecim zarom. Dali zato sto su mala, simpaticna i sto nam donose radosti samo Allah zna najbolje. Ali i ta ljubav vremenom postaje normalnom i nepretjeranom.

Na kraju od onog urodzenom u svakom bicu je da voli, urodzena ljubav je Allah i poslanik kao sto je i urodzena vjera islam. Nikoga necemo vise voljeti od Allaha swt i poslanika ali zato necemo sve ostale ljude mrziti ili biti arogantni. Srce koje voli Allaha i poslanika ima mjesta da voli cijelo covjecanstvo i da bude blago i samilosno.U isto vrijeme to isto srce od svega na svijetu vise voli Allah i poslanika pa cak i od samog sebe.

Molim Allaha da mi oprosti ukoliko sam pogrijesio jer ovo srce nezna da mrzi. Amin

Bilal rob Allahov