Islam nastoji kroz svoje uzvišene principe odgojiti generacije čiji će moto biti RAD, metoda ODLUČNOST i OBZIRNOST, a konačni cilj NAJLJEPŠA NAGRADA kojom će biti počašćeni iskreni radnici. Zato je Allah, dž.š., pored obaveznih ibadeta i obreda, propisao i druga poželjna i dobrovoljna djela. Vjernike je podstakao da ih izvršavaju, a za to im obećao veliku nagradu.
Meðutim, Allah, dž.š., čak ni te dobrovoljne ibadete nije ostavio bez odreðenog regulatora, norme i općih pravila koji definiraju i ograničavaju.
Da dobrovoljni ibadeti nisu Šerijatom ograničeni, bogobojazni i dobri bi se takmičili ko će više dobra uraditi. Svoje vrijeme bi trošili čineći ove dobrovoljne ibadete u želji da zasluže obećanu nagradu. Pretjerivanje sa činjenjem ove vrste ibadeta može negativno utjecati na život, razum i imetak. U najgorem slučaju takav vjernik može zamrziti druge vjerske dužnosti i ibadete, te ih na kraju u potpunosti napustiti.
Na ovaj način oskrnavljeno je pravilo olakšavanja, na čijem principu se temelji Šerijat, i narušena naklonost islamu, po čemu je on prepoznatljiv. Kaže Allah, dž.š.: ''I znajte da je meðu vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na Pravom putu.'' (El-Hudžurat, 7.)
Zbog spomenutog, Allah, dž.š., im nije dozvolio pretjerivanje u vjeri shodno njihovim ljudskim hirovima i uz ulaganje ogromnih napora na tom putu. Allah, dž.š., poziva vjernike da budu umjereni u ibadetima i da slijede srednji put koji je garant ustrajnosti, za razliku od situacije kada čovjek preoptereti samog sebe i počne pretjerivati u vjeri.
Imam Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Propali su oni koji pretjeruju u vjeri.'' U drugom hadisu, koji bilježe Buharija, Ebu Davud i Nesai, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u mesdžid i primijetio zavezano uže izmeðu dva stuba, pa je upitao: ''Šta je ovo?'' Rekoše mu: 'To uže pripada Zejnebi koja tu klanja, a kada se umori uhvati se za njega.'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im reče: ''Odvežite ga! Klanjajte dok imate snage i volje, a kad vam dosadi ili klonete, vi se odmorite.''
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava posljedice pretjerivanja u vjeri. Takva osoba će prije svega iscrpiti svoje tijelo, odustati od dotičnog djela i na kraju ostati bez nagrade kojoj je težila. Ovu osobu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredi sa čovjekom koji putuje na svojoj jahalici. On se kreće i danju i noću, bez odmora, kako bi što prije došao do željenog cilja. Takvo putovanje je iscrpilo i napatilo njegovu jahalicu. On ipak nije došao do svog odredišta, a ni jahalice više nema.
Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista je ova vjera čvrsta, pa je nježno, ali potpuno prihvatite. Nemojte sami sebi omrznuti obožavanje Allaha, dž.š., jer je takva osoba izmorila životinju, pa niti je došla do svog cilja niti je njena jahalica preživjela.''
Sjetimo se trojice ashaba koje je ljubav prema slijeðenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pokornosti Allahu, dž.š., navela da odu do Poslaniku najbližih ljudi i pitaju o njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, ibadetu. Svima nam je poznat taj dogaðaj. Svaki od njih se obavezao činiti odreðeni njemu svojstven ibadet, jer im se Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ibadet učino neznatan. Meðutim, najviše nas impresioniraju kritika i ukor koji im je uputio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivajući se na toleranciju i lahkoću islama, te njegovu težnju ka umjerenosti i harmoniji.
Imam Buharija bilježi hadis u kojem stoji da su trojica ashaba došla pred kuće žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se raspitali o ibadetu najodabranijeg čovjeka Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ih obavijestiše, osjetili su da je to malo pa rekoše: ''Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojem su oprošteni i prijašnji i budući grijesi?'' Jedan od njih reče: ''Ja ću po čitavu noć klanjati.'' Drugi reče: ''Ja ću stalno postiti i nikada neću prekidati.'' Treći reče: ''Ja ću izbjegavati žene i nikada se neću oženiti.'' Poslije im doðe Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i upita ih da li su rekli to i to, a onda reče: ''Tako mi Allaha, ja se meðu vama najviše bojim i strahujem od Allaha, dž.š., ali i pored toga postim i jedem, klanjam i spavam, i ženim se. Pa ko nije zadovoljan raditi po mome sunnetu, ne pripada meni.''
Na ovaj način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, označava put islama koji predstavlja vrhunac lahkoće, tolerancije, skladnosti i umjerenosti, a istovremeno ne zapostavlja dobra djela i ibadete s kojim se želi Allahovo, dž.š., lice i zadovoljstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči da se onaj ko skrene s Pravog puta, pretjerujući u vjeri ili zapostavljajući je, ne ubraja meðu njegove sljedbenike. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbacuje teškoće i obaveze koje su sebi nametnula ova trojica ashaba, kako bi otklonio od njih tjeskobu, a njihove savremenike, te buduće generacije usmjerio na Pravi put. U protivnom, da im je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio i drugi bi se poveli za njima. Većina muslimana bi, u tom slučaju, živjela u mukama i tjeskobi. Bilježi imam Buharija da je Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., rekao: ''Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio Osmanu ibn Mez'unu ostavljanje ženidbe, a da jeste, mi bismo se kastrirali.''
Meðutim, Allah, dž.š., čak ni te dobrovoljne ibadete nije ostavio bez odreðenog regulatora, norme i općih pravila koji definiraju i ograničavaju.
Da dobrovoljni ibadeti nisu Šerijatom ograničeni, bogobojazni i dobri bi se takmičili ko će više dobra uraditi. Svoje vrijeme bi trošili čineći ove dobrovoljne ibadete u želji da zasluže obećanu nagradu. Pretjerivanje sa činjenjem ove vrste ibadeta može negativno utjecati na život, razum i imetak. U najgorem slučaju takav vjernik može zamrziti druge vjerske dužnosti i ibadete, te ih na kraju u potpunosti napustiti.
Na ovaj način oskrnavljeno je pravilo olakšavanja, na čijem principu se temelji Šerijat, i narušena naklonost islamu, po čemu je on prepoznatljiv. Kaže Allah, dž.š.: ''I znajte da je meðu vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na Pravom putu.'' (El-Hudžurat, 7.)
Zbog spomenutog, Allah, dž.š., im nije dozvolio pretjerivanje u vjeri shodno njihovim ljudskim hirovima i uz ulaganje ogromnih napora na tom putu. Allah, dž.š., poziva vjernike da budu umjereni u ibadetima i da slijede srednji put koji je garant ustrajnosti, za razliku od situacije kada čovjek preoptereti samog sebe i počne pretjerivati u vjeri.
Imam Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Propali su oni koji pretjeruju u vjeri.'' U drugom hadisu, koji bilježe Buharija, Ebu Davud i Nesai, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u mesdžid i primijetio zavezano uže izmeðu dva stuba, pa je upitao: ''Šta je ovo?'' Rekoše mu: 'To uže pripada Zejnebi koja tu klanja, a kada se umori uhvati se za njega.'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im reče: ''Odvežite ga! Klanjajte dok imate snage i volje, a kad vam dosadi ili klonete, vi se odmorite.''
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava posljedice pretjerivanja u vjeri. Takva osoba će prije svega iscrpiti svoje tijelo, odustati od dotičnog djela i na kraju ostati bez nagrade kojoj je težila. Ovu osobu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredi sa čovjekom koji putuje na svojoj jahalici. On se kreće i danju i noću, bez odmora, kako bi što prije došao do željenog cilja. Takvo putovanje je iscrpilo i napatilo njegovu jahalicu. On ipak nije došao do svog odredišta, a ni jahalice više nema.
Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista je ova vjera čvrsta, pa je nježno, ali potpuno prihvatite. Nemojte sami sebi omrznuti obožavanje Allaha, dž.š., jer je takva osoba izmorila životinju, pa niti je došla do svog cilja niti je njena jahalica preživjela.''
Sjetimo se trojice ashaba koje je ljubav prema slijeðenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pokornosti Allahu, dž.š., navela da odu do Poslaniku najbližih ljudi i pitaju o njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, ibadetu. Svima nam je poznat taj dogaðaj. Svaki od njih se obavezao činiti odreðeni njemu svojstven ibadet, jer im se Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ibadet učino neznatan. Meðutim, najviše nas impresioniraju kritika i ukor koji im je uputio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivajući se na toleranciju i lahkoću islama, te njegovu težnju ka umjerenosti i harmoniji.
Imam Buharija bilježi hadis u kojem stoji da su trojica ashaba došla pred kuće žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se raspitali o ibadetu najodabranijeg čovjeka Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ih obavijestiše, osjetili su da je to malo pa rekoše: ''Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojem su oprošteni i prijašnji i budući grijesi?'' Jedan od njih reče: ''Ja ću po čitavu noć klanjati.'' Drugi reče: ''Ja ću stalno postiti i nikada neću prekidati.'' Treći reče: ''Ja ću izbjegavati žene i nikada se neću oženiti.'' Poslije im doðe Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i upita ih da li su rekli to i to, a onda reče: ''Tako mi Allaha, ja se meðu vama najviše bojim i strahujem od Allaha, dž.š., ali i pored toga postim i jedem, klanjam i spavam, i ženim se. Pa ko nije zadovoljan raditi po mome sunnetu, ne pripada meni.''
Na ovaj način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, označava put islama koji predstavlja vrhunac lahkoće, tolerancije, skladnosti i umjerenosti, a istovremeno ne zapostavlja dobra djela i ibadete s kojim se želi Allahovo, dž.š., lice i zadovoljstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči da se onaj ko skrene s Pravog puta, pretjerujući u vjeri ili zapostavljajući je, ne ubraja meðu njegove sljedbenike. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbacuje teškoće i obaveze koje su sebi nametnula ova trojica ashaba, kako bi otklonio od njih tjeskobu, a njihove savremenike, te buduće generacije usmjerio na Pravi put. U protivnom, da im je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio i drugi bi se poveli za njima. Većina muslimana bi, u tom slučaju, živjela u mukama i tjeskobi. Bilježi imam Buharija da je Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., rekao: ''Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio Osmanu ibn Mez'unu ostavljanje ženidbe, a da jeste, mi bismo se kastrirali.''
Priredio: Adnan Maglić
Postovi
Nema komentara:
Objavi komentar