My daughter - Who Is She?

Who Is She?

She's a soft cool rain on a hot summer’s day.
She makes me laugh with the funny things she has to say.

She's the beat of my heart, and the air that I breathe.
She's the sun and the wind, and autumn’s golden leaves.

She's the pride that I feel when I know she's done what’s right.
She's that warm feeling I get, when I remember tucking her in at night.

She is homework and sports, and a busy social life.
She has this beautiful smile that could light the darkest night.


She's the mixed emotions I have, as I watch her mature and grow.
I tell myself she will never leave, but, I know in my heart that someday she will go.


I will always cherish the wonderful times we have had.
The best part of my life was being her dad.

So now you know who she is, she's my little girl.
I love her with all my heart and I always will.

 

My daughter..I newer touch her more 

 

 

 

Allah bless you Hanan

ISLAMSKA POEZIJA

ZINDAN  ŠIROM DUNJALUKA

O ashabi mog vremena u podrumimam krstaša što truhnete

Na prsima što slavu džihada nosite 

Zlobna ćizma izdajnićka mukla

Osmijeh licemjerni što no vama u saff stajah

O vladaru islamskoga svijeta

Zar u zindan sina ponajboljeg šalješ?

Pokupljeni sa bojišnice uzletjele ptice dina

Dušman vam je krila skino

Po zatvorima nevjernika strašne muke oni siju

Oći naše nikad vidjet neče tu sramotu kuju vama ćine

Okupljeni u gomilu povezima na oćima

Ni broj sada niste u tih zala

Krv je vaša sveta kao i kod šehida

Muka vaša i naša je sramota

Gdje je iman, gdje su vodže muslimana

Šutke prezirati nije sada mudro

Što je njima danas na mukama

To je nama sutra planirano

Oni, ni što za abdest i ćistoču ne znaju

Pa zar oni da mudžahidu čast da otimaju

Svezanog nije teško muka stavit '

Junak bijedni sebe pravdom zove

Kune ti se mummin svaki

Prstom na te uperit će svaki

Teško vama na tom Danu Zadnjem

Tad će istina na glavu da vam stane

O braćo po zatvorima gdje i ne znamo

Šta vam reći kad se sretnemo

Dušman neće iman nikad pravi slomit '

Ojačan je kao lanac što nad kaznom stoji

Oni hoće svjetlo što se islam zove

Tamom kufra da zamijene

Ti si Bože iznad svega

Pomuti im pute

Ne daj zulum da zavlada

Ne daj zalim da prevlada

Osramoti još za ovog svijeta

Ponizi da munafik nastrada

Ućvrsti ove što te iza zida zovu

Olakšaj da okovi mnogo ne bole

Bože Ti što suzu u vijernika dovom čitaš

Bože Ti što mehlem u Kur 'anu spuštaš

Usliši što nejaki su sada

Naspram dušmanina gorda

Što munafik roda izda

Što mummina kjafiru proda

Usliši dove još ummeta malo što te suzom zove

Nepravda je ućinjena srce vjerno dušman sad okiva

Ne polomi duha i imana

Za licem Tvojim još se šehid nada

Poharaše i popališe

Majke sestre naše silovaše

Djecu našu poubijaše

Braću našu u zid pokopaše

Ne jako je oružje što vatrom bljuje

Daj nam našom dovom dušmane da pobije

Strpi te se u sabura jaka vrata

O jetimi islamskoga ummeta

O stranci ovog svijeta

O mazlumi dunjaluka

Osmijeh njihov lažan li je

Ne vole te zbog tvog dinna

Nije bitna ni marama ni brada

Bitno im je što musliman  ti si

Mrze oni i tebe i mene

I ko klanja i ko ime naše ima

U zatvorima braća naša

Stid me što ja pišem sada

Kad budemo tijelo jedno

Naudit nam neće moči

Ne dozvoli da uzalud umire

Onaj što u podrumu vlažnom  šehadet zbori

Posvećeno svoj braći i sestrama koji leže po zatvorima širom svijeta, samo zato što su muslimani

Autor: Bilal Isaković

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prava roditelja u islamu

       Allah dž.š nam je naredio, ne samo da se molimo za naše roditelje, već i da se odnosimo prema njima na najbolji mogući način, prisjećajući se na dane kada smo bili djeca, da su željeli više nama, već sami sebi.

Kada roditelji dospiju u pozne godine, trebamo se prema njima milostivo odnositi, sa još više ljubaznosti nego ikad ranije. Majke su posebno počašćene. Poslanik Muhammed (neka je mir i blagoslov na njega) je rekao : “ Džennet se nalazi pod majčinim nogama “.

   Allah dž.š je rekao : “Gospodar tvoj zapovjeda da se samo njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite “. 

Poslanik Muhammed (neka je mir i blagoslov na njega) je rekao : “Roditelji su tvoj džennet ili džehennem“. Ovo pokazuje da  ako osoba ispunjava obaveze prema svojim roditeljima, ući će u džennet. Ali, ukoliko je osoba neposlušna prema svojim roditeljim, vrijeđa ih, ignorirajući njihova osjećanja, nanoseći im bol, njegovo mjesto biti će džehenem. Ispunjavanje obavezu prema roditeljima, dovodi do Allahovog dž.š zadovoljstva.

Ukoliko jedno od roditelja nije vjernik, mi kao njihova djeca, treba i dalje da ih poštujemo i da se ljubazno prema njima odnosimo.

     Esma kći ebu-Bekra (neka je Allah dž.š zadovoljan njim i njome) prenosi da joj je majka došla u posjetu u Medinu. Njena mjaka je i dalje slijedila paganske običaje i vjeru. Tako je Esma r.a otišla kod Poslanik (neka je mir i blagoslov na njega) da ga pita za savjet, kako da se ophodi prema majci, pošto je ona i dalje slijedila paganske običaje. Poslanik ( neka je mir i blagoslov na njega ) odgovorio joj je : “ Budi nježna prema njoj i postupi prema njoj sa svom ljubaznošću i poštovanjem.

Poslanik Muhammed ( neka je mir i blagoslov na njega ) je rekao : “ Služiti svoje roditelje je čin velike vrline. Isto tako je osudio neposlušnost prema roditeljima, što je ujedno jedan od najveći grijeha.

Kada smo pitali Poslanika ( neka je mir i blagoslov na njega ) o velikim grijesima, odgovorio je : ¬“ Da smatraš, da postoje drugi bogovi osim Allaha dž.š , neposlušnost prema roditeljima, bespravno ubistvo i lažno svjedočenje “.

Spomenuta dijela, smatraju se najvećim, odnosno najtežim grijesima. U navedenom hadisu možemo uočiti da je Poslanik ( neka je mir i blagoslov na njega ), naveo neposlušnost prema roditeljima odmah iza širka (pripisivanje Allahu dž.š ravnim), prema tome, možemo vidjeti ozbiljnost ove teme.

Svatko onaj koji traži Allahovo zadovoljstvo, treba biti siguran da su njegovi roditelji zadovoljni sa njim. Briga o roditeljima je vrlo značajna u životu svakog muslimana, jer bijes i nezadovoljstvo roditelja dovodi do bijesa i nezadovoljstva Allaha dž.š.

Poslanik Muhammed (neka je miri blagoslov na njega) je rekao : “ U zadovoljstvu oca, leži zadovoljstvo Allah dž.š, a u nezadovoljstvu oca leži nezadovoljstvo Allah dž.š ”.

Iako majka nije spomenuta u ovom hadisu, il mnogo drugih hadisa, Poslanik (neka je mir i blagoslov na njega) je naglasio prava majke i važnost odnosa prema njoj.

Ebu Hurejre (neka je Allah zadovoljan njime) pripovjeda da je došla osoba Allahovom Poslaniku (neka je mir i blagoslov na njega) i upitala: “ Tko ima najveća prava kod mene, prema kome se trebam najljepše ponašati? “ Poslanik (neka je mir i blagoslov na njega) je odgovorio: “ Tvoja majka” zatim “ Tvoja majka”, pa opet “ Tvoja majka”. Posle toga, tvoj otac , pa onda tvoja bliža i dalja rodbina.

Allah dž.š  je rakao u Kur’anu: “Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro, majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževo doba i kad dospije četrdeset godina, on kaže : “ Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista,  kajem i odan sam tebi“.

Allah dž.š također je rakoo: “ Gospodar tvoj zapovjeda da se samo njemu klanjate i da roditeljim dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje , ili oboje, kot tebe starost dožive, ne reci im ni “ Uh!” i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.

Poslanik (neka je mir i blagoslov na njega) je rekao : “Tko god od vas bude posjedovao ove tri osobine, Allah dž.š će mu dati lahku smrt i uvest će ga u dženet: blagost prema slabim, ljubav prema roditeljima, i dobrotu prema roditeljima“.

Poslanik (neka je miri blagoslov na njega) je rakao: “ Onaj koji prigovara ono što je dao, onaj koji je neposlušan prema svojim roditeljima i pijanica, neće ući u džennet “.

UKINULI MESDŽID U ZENIČKOJ BOLNICI

Kantonalna bolnica Zenica postoji već nekoliko decenija.  Prvi put se zenička bolnica pominje 1953. godine pod imenom Opšta državna bolnica čiji zadatak je bio da pregleda i liječi bolesnike sa područja sreza Zenica kao i drugih srezova. Prvi upravnik Bolnice je bio poznati dr. med. Adolf Goldberger. 

Lijepo, sve je to interesantno, ali ono što je privuklo moju pažnju je jedan detalj koji su ćelnici ove kuće uradili pomalo neshvatljivo. 

Ratnih  '90. godina donacijom Visokog Saudijskog komiteta za pomoć narodu BiH sagrađen je na terasi bolnice i omanji mesdžid koji bi muslimanskom puku koji iole mari za Allahovim pozivom u tom mesdžidu obavljao dnevne namaze. Često sam se našao u prilici da u tom istom mesdžidu obavim jedan od namaza, često sam tu vidćao i osoblje, ljekare, tehnićare, pa i pacijente i one koji bi se zatekli tu u nekomod namaskih vremena. 

Nažalost neki dan nisam uspio klanjati ikindiju koja me je zatekla u toj istoj bolnici. Mesdžid je doslovce nestao sa mimberom, mihrabom i ostalim stvarima koje ćine jedan mesdžid. Umjesto toga doćekao me je podrugljivi osmijeh medicinske sestre koja mi je rekla da mesdžida više nema.

Razlog neznam ali neko vjerojatno zna?! 

LJUBAV PREMA PORODICI

Kada govorimo o ljubavi, mi muslimani vijernici, zaista govorimo i mislimo na ljubav prema Allahu swt i prema poslaniku Muhammedu saws, i ta je ljubav neupitna i nema joj zamjene u srcu, niti nase srce moze prihvatiti neku drugu ljubav. Medzutim Allah nas stvara iz ljubavi i stvara nas dabi voljeli i bili voljeni, dakle stvoreni smo da ljubav darujemo, pruzimo a u isto vrijeme svakako ocekujemo, prizeljkujemo i nadamo se da onima kojima pruzimo ljubav da nam je oni i uzvrate, jer u suprotnom nesto fali u tom odnosu. Allah kaze da je srce medzu Njegovim prstima i da ga On okrece kako On zeli i to se odnosi u onom slucaju kada je covjek ozenjen sa vise zena, pa je jednom ljubav ovakva ili onakva prema zeni kako nam je srce okrenuto. Isto je i sa djecom. Djecu volimo, djeca su nam ponekad od dunjaluckih ljubavi na prvom mjestu. Iskreno promatrajuci dolazim do zakljucka da djecu volite s vise zara kad su manja, sto su starija ta je ljubav ono sto bi mi rekli «tu negdje» ali ne i iskljucivo prva i najbitnija. Tako da se covjek sto se vise navikava na osobu sa kojom zivi, otac, majka,suprug, supruga, djeca iz dana u dan ta se ljubav umanjuje ili postaje ona obavezna ljubav koja je tu negdje, i sav svoj zar ljubavi u stvari postavljamo na pravo mjesto . A to mjesto je popunjavanje ljubavi prema Allahu swt i poslaniku.

Ljubav supruznika je ponekad tako jaka, i bilo bi glupo govoriti da je nema i da smo svim bicem okrenuti prema nekim drugim vrijednostima. Ljubav prema Allahu i poslaniku je urezana u nasa srca i mora biti veca od bilo koje ljubavi, ali to neznaci da netrebamo nikoga voljeti! Jedan od mudrih predhodnika je rekao da ni jedan brak ne opstaje na ljubavi, da je tako mnogi bi se brakovi raspali u vrlo kratkom vremenu, ali brak opstaje na drugim vrijednostima, a to je postivanje, razumijevanje i ustupci Allaha radi.

Ljubav prema djeci. Govorili smo da djecu volimo ponekad i vise od svog bracnog druga. U zajednicama gdje se nadze Allahovom voljom vise djece, ta ljubav se uglavnom klasificira po principu svako novo rodzeno dijete stice onu «prvu» ljubav, tj. Volimo manje dijete nekim cudnim ali vecim zarom. Dali zato sto su mala, simpaticna i sto nam donose radosti samo Allah zna najbolje. Ali i ta ljubav vremenom postaje normalnom i nepretjeranom.

Na kraju od onog urodzenom u svakom bicu je da voli, urodzena ljubav je Allah i poslanik kao sto je i urodzena vjera islam. Nikoga necemo vise voljeti od Allaha swt i poslanika ali zato necemo sve ostale ljude mrziti ili biti arogantni. Srce koje voli Allaha i poslanika ima mjesta da voli cijelo covjecanstvo i da bude blago i samilosno.U isto vrijeme to isto srce od svega na svijetu vise voli Allah i poslanika pa cak i od samog sebe.

Molim Allaha da mi oprosti ukoliko sam pogrijesio jer ovo srce nezna da mrzi. Amin

Bilal rob Allahov

Slijepa, gluha i nijema supruga!

Dok je jedne prilike Sabit ibn Nu'man putovao plodnim predjelom, ispunjenim livadama i voćnjacima, toliko se  umorio i ogladnio da više nije mogao izdržati te je počeo razgledati šta bi mogao pojesti. Gledajući tako voćke, pogled mu se zaustavio na jednoj jabuci koju, smeteno i sa velikom žurbom, ubra i poče jesti. Kada je pojeo pola jabuke, napio se vode iz obližnje rijeke, ali... odjednom se trgnu kao da se probudio iz noćne more.  U tom trenutku shvatio je koliko je njegov postupak nedoličan te je počeo samog sebe koriti – kako je mogao pojesti tuđe plodove i koristiti se onim što nije njegovo, bez ikakvog odobrenja vlasnika livada, voćnjaka i rijeke koja je sve to ukrašavala. Osjeti u sebi zebnju i odluči da neće otići iz tog mjesta sve dok ne pronađe vlasnika voćnjaka, objasni mu sve i zatraži oprosta za ono što je uradio.

Prolazeći tako livadama, ugleda na kraju kućicu i pomisli da bi to mogla biti kuća vlasnika od kojeg mora zatražiti oprosta prije nego što ode, kako je sam sebi i obećao. Došavši pred kuću pokuca na vrata i kada se vlasnik pojavi, on mu pokuša objasniti šta je uradio, rekavši: "Prolazeći pored tvojih livada, voćnjaka i rijeke, ubrao sam jabuku s jednog stabla i pojeo polovicu. Kada sam shvatio šta sam uradio, došao sam da od tebe zatražim halala zbog takvog svog postupka, te sam se obavezao da neću napustiti ovo mjesto bez tvog dopusta i oprosta." Vlasnik bašte, na iznenađenje putnika, reče: "Ne opraštam ti i neću ti nikada oprostiti, osim, pod jednim uvjetom, ako ga ispuniš!" Sabit bin En-Nu'man upita: "A koji je to uvjet?" Vlasnik mu tada odgovori: " Da oženiš moju kćerku." Sabit, razmišljajući o svome djelu, odgovori: " U redu, oženit ću je." Vlasnik mu tada reče da ga želi upoznati i upozoriti na to da je njegova kćerka slijepa, gluha i nijema. Sabit bin En-Nu'man poče razmišljati o neprilici u kojoj se našao... kako da oženi takvu osobu s kojom čak ni komunicirati ne može?! Njegovo razmišljanje odvede ga do njegovog djela, Allahove kazne, hrane u Džehennemu...  Razmišljajući tako pomisli kako je dunjaluk ionako kratak te odluči da je oženi, iako je pretpostavljao šta ga sve u tom braku čeka.

Dane prije braka provede u brigi i patnji, ali nakon svake brige tjerao je sebe da razmišlja o Allahu, Njegovoj nagradi, kazni, što je na njega djelovalo smirujuće, tako da je konačno svoje misli usmjerio u pravcu: ''Šta god me zadesi u braku, nadam se da će me Allah počastiti nečim boljim na onom svijetu. '' Nedugo nakon toga dođe i dan vjenčanja, a njega kao da obuze tuga veća od one ranije, brige se nagomilaše i poče da razmišlja: "Kako da idem osobi koja je nijema, slijepa i gluha", i toliko se  uznemirio da je poželio da ga je zemlja progutala prije ovog nemilog događaja... Ali, duša kao da se u jednom trenutku smirila, sjetio se Allaha, oslonio se na Njega i usta izgovoriše riječi: "La havle ve la kuvvete illa billah, inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (Nema moći  i snage osim kod Allaha, svi smo Njegovi i Njemu se vraćamo)." Nakon tih riječi, njegova duša se smiri i uspokoji, te skupi snage i uđe kod svoje buduće supruge, na dan vjenčanja.  Kada je ušao, ustade njegova buduća supruga i nazva mu selam: "Es-selamu alejke ve rahmetullahi ve berekatuhu." Kada pogleda svoju buduću suprugu, zadivi ga njena ljepota i na trenutak pomisli na Allahov Džennet, na hurije u njemu. Poslije kratke šutnje i zbunjenosti, pomisli: "Šta je ovo? Ona čuje, vidi, govori!?" Obavijesti je o tome šta je njen otac rekao o njoj, a ona, nakon kratke šutnje, reče: "Moj otac je istinu rekao, nije lagao." Sabit zbunjeno upita: "Pa kako onda sve ovo?"

Njegova buduća supruga odgovori: "Što se tiče riječi moga oca da sam nijema, moja usta ne govore loše stvari, daleko su od haram riječi i nisam do sada razgovarala sa muškarcem koji mi nije dozvoljen. Što se tiče toga da sam gluha, to znači da nisam boravila na mjestima gdje se govore nedozvoljene riječi, moje uši slušale su samo dobro, a nikada nisu slušale ogovaranja, prenošenje tuđih riječi ni prazan govor. Što se tiče toga da sam slijepa, moj pogled nije bio usmjeren prema nedozvoljenim stvarima, moje oči nisu gledale drugog muškarca koji mi nije dozvoljen."

Kako je divan primjer Allahovog roba Sabita bin En-Nu'mana i njegove supruge, i kako je divan način na koji ih je Allah spojio... tako da se od takvih iskrenih Allahovih robova rodio Ebu Hanife, r.h.
Zar nagrada za učinjeno dobro djelo može biti išta drugo osim dobro?!

PRETJERIVANJE U VJERI JE ZABRANJENO

Islam nastoji kroz svoje uzvišene principe odgojiti generacije čiji će moto biti RAD, metoda ODLUČNOST i OBZIRNOST, a konačni cilj NAJLJEPŠA NAGRADA kojom će biti počašćeni iskreni radnici. Zato je Allah, dž.š., pored obaveznih ibadeta i obreda, propisao i druga poželjna i dobrovoljna djela. Vjernike je podstakao da ih izvršavaju, a za to im obećao veliku nagradu.

Meðutim, Allah, dž.š., čak ni te dobrovoljne ibadete nije ostavio bez odreðenog regulatora, norme i općih pravila koji definiraju i ograničavaju.
Da dobrovoljni ibadeti nisu Šerijatom ograničeni, bogobojazni i dobri bi se takmičili ko će više dobra uraditi. Svoje vrijeme bi trošili čineći ove dobrovoljne ibadete u želji da zasluže obećanu nagradu. Pretjerivanje sa činjenjem ove vrste ibadeta može negativno utjecati na život, razum i imetak. U najgorem slučaju takav vjernik može zamrziti druge vjerske dužnosti i ibadete, te ih na kraju u potpunosti napustiti.
Na ovaj način oskrnavljeno je pravilo olakšavanja, na čijem principu se temelji Šerijat, i narušena naklonost islamu, po čemu je on prepoznatljiv. Kaže Allah, dž.š.: ''I znajte da je meðu vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na Pravom putu.'' (El-Hudžurat, 7.)
Zbog spomenutog, Allah, dž.š., im nije dozvolio pretjerivanje u vjeri shodno njihovim ljudskim hirovima i uz ulaganje ogromnih napora na tom putu. Allah, dž.š., poziva vjernike da budu umjereni u ibadetima i da slijede srednji put koji je garant ustrajnosti, za razliku od situacije kada čovjek preoptereti samog sebe i počne pretjerivati u vjeri.
Imam Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Propali su oni koji pretjeruju u vjeri.'' U drugom hadisu, koji bilježe Buharija, Ebu Davud i Nesai, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u mesdžid i primijetio zavezano uže izmeðu dva stuba, pa je upitao: ''Šta je ovo?'' Rekoše mu: 'To uže pripada Zejnebi koja tu klanja, a kada se umori uhvati se za njega.'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im reče: ''Odvežite ga! Klanjajte dok imate snage i volje, a kad vam dosadi ili klonete, vi se odmorite.''
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava posljedice pretjerivanja u vjeri. Takva osoba će prije svega iscrpiti svoje tijelo, odustati od dotičnog djela i na kraju ostati bez nagrade kojoj je težila. Ovu osobu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredi sa čovjekom koji putuje na svojoj jahalici. On  se kreće i danju i noću, bez odmora, kako bi što prije došao do željenog cilja. Takvo putovanje je iscrpilo i napatilo njegovu jahalicu. On ipak nije došao do svog odredišta, a ni jahalice više nema.
Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista je ova vjera čvrsta, pa je nježno, ali potpuno prihvatite. Nemojte sami sebi omrznuti obožavanje Allaha, dž.š., jer je takva osoba izmorila životinju, pa niti je došla do svog cilja niti je njena jahalica preživjela.''
Sjetimo se trojice ashaba koje je ljubav prema slijeðenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pokornosti Allahu, dž.š., navela da odu do Poslaniku najbližih ljudi i pitaju o njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, ibadetu. Svima nam je poznat taj dogaðaj. Svaki od njih se obavezao činiti odreðeni njemu svojstven ibadet, jer im se Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ibadet učino neznatan. Meðutim, najviše nas impresioniraju kritika i ukor koji im je uputio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivajući se na toleranciju i lahkoću islama, te njegovu težnju ka umjerenosti i harmoniji.
Imam Buharija bilježi hadis u kojem stoji da su trojica ashaba došla pred kuće žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se raspitali o ibadetu najodabranijeg čovjeka Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ih obavijestiše, osjetili su da je to malo pa rekoše: ''Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojem su oprošteni i prijašnji i budući grijesi?'' Jedan od njih reče: ''Ja ću po čitavu noć klanjati.'' Drugi reče: ''Ja ću stalno postiti i nikada neću prekidati.'' Treći reče: ''Ja ću izbjegavati žene i nikada se neću oženiti.'' Poslije im doðe Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i upita ih da li su rekli to i to, a onda reče: ''Tako mi Allaha, ja se meðu vama najviše bojim i strahujem od Allaha, dž.š., ali i pored toga postim i jedem, klanjam i spavam, i ženim se. Pa ko nije zadovoljan raditi po mome sunnetu, ne pripada meni.''
Na ovaj način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, označava put islama koji predstavlja vrhunac lahkoće, tolerancije, skladnosti i umjerenosti, a istovremeno ne zapostavlja dobra djela i ibadete s kojim se želi Allahovo, dž.š., lice i zadovoljstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči da se onaj ko skrene s Pravog puta, pretjerujući u vjeri ili zapostavljajući je, ne ubraja meðu njegove sljedbenike. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbacuje teškoće i obaveze koje su sebi nametnula ova trojica ashaba, kako bi otklonio od njih tjeskobu, a njihove savremenike, te buduće generacije usmjerio na Pravi put. U protivnom, da im je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio i drugi bi se poveli za njima. Većina muslimana bi, u tom slučaju, živjela u mukama i tjeskobi. Bilježi imam Buharija da je Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., rekao: ''Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio Osmanu ibn Mez'unu ostavljanje ženidbe, a da jeste, mi bismo se kastrirali.''

Priredio: Adnan Maglić